Za Figaro svi znaju da je tu gde jeste u ulici
Mite Ružića, a ako nekome morate da objasnite onda kažete u Katoličkoj porti
posle ćoška.
Jedna od najstarijih poslastičarnica u Novom
Sadu, održala je kvalitet uz akcenat na orjentalne dezerte, i što je najvažnije
po veoma pristupačnim cenama, znači totalno ukusno i bez preterivanja kada je
cena u pitanju, što je danas retko na ovu skupoću svega i svačega.
Pored dobrih kolača možete ovde pojesti i
sladoled koji se pravi po recepturi staroj od preko osamdeset godina, te popiti limunadu, bozu ili tursku
kafu.
Da svaka generacija iznedri nešto novo, i ide u
korak sa vremenom, svakako su Figarove jedinstvene voćne krempite, koje se
najviše i poručuju .Krempite su „zdravo velike“ pa ako niste baš ješni slobodno
je podelite sa nekim.
Izdvojila bih i Šampitu zaista divnu i rekla bih jedinstvenu u gradu kao i Plazma tortu-jednostavnu a svima dragu. Dva kolača koja je zaista danas retko naći.
Takođe, moram da napomenem jer verujem da mnogi ni ne znaju da u Figaru imate prilike da kupite I slani program, odnosno najbolje kroasane na svetu, domaće kroasane, po veoma pristupačnoj ceni I to bogami baš velike i ukusne.
Jedina mana brzo planu u jutarnjim satima, pa bar do 10 časova morate odjuriti da ih pazarite, kasnije “mrka kapa”.
*Za
one koji ne znaju, ovo je prva orijentalna poslastičarnica otvorena u Novom
Sadu, a otvorio ju je deda, sadašnjeg vlasnika Krča Velseja.Poslastičarnica je
osnovana davne 1936. godine, a Krča Velseja je prvi u Novom Sadu uveo baklave, tulumbe,
bozu, a prodavao je i ćeten alvu.
Poslastičarnica se u početku zvala
“Novosadski pelivan” i nalazila se pored nekadašnjeg Narodnog bioskopa, odnosno
na mestu gde se sada nalazi prodavnica “Springfild”. Tada su u Novom Sadu
postojale samo još dve poslastičarnice, takozvane bečke, sa kolačima poznatim u
Austriji, Nemačkoj, Mađarskoj
Нема коментара:
Постави коментар