Kada kažem Segedin, volim da dodam i ono -moj Segedin
Volim da dan započnem uz kafu i dobar kolač a to je već godinama poslastičarnica u samom centru-La Cappela.
Ne mogu reći da je ona u Segedinu najbolja, jer su skoro sve poslastičarnice dobre i nećete pogrešiti koju god da odaberete.
La Cappela je uvek prepuna i čini mi se da se i sami žitelji Segedina nekako najčešće odlučuju za nju pa često možete videti neki vremešni par kako pije kafu i sladi se kolačem, a ponekad i neku bakicu koja uživa sama sa sobom.
Od mnoštva kolača ovog puta bih izdvojila Esterhazi tortu koju preporučujem jer nigde ali baš nigde nisam jela tako ukusnu i rekla bih originalnu kao ovde.
Cena je sasvim korektna za ovaj božanstven ukus torte-prosto osetite dok jedete tortu da je sve u njoj domaće od oraha pa do mleka. Ova poslastičarnica nema meni na engleskom jeziku, niti na srpskom pa će te morati malo da se snađete kada naručujete😊
Esterhazi torta (mađ. Esterházy-torta) je poznata mađarska torta. Tortu su osmislili budimpeštanski poslastičari krajem 19. veka, i ubrzo je postala jedna od najpoznatijih u zemljama Austro -Ugarske monarhije.
Naj rasprostranjenija varijanta torte sastoji se od četiri, pet ili šest kora od mlevenih badema, filovanih kremom od putera začinjenog konjakom ili vanilom.
U Mađarskoj su originalni bademi u potpunosti zamenjeni orasima što je i ovde slučaj.
Proleće u Segedinu je i rezervisano za Festival vina u samom centru pa ukoliko se odlučite da posetite ovu varoš baš u maju obavezno isprobajte mađarsko vino, kobasice kao i druge specijalitete.
Kao još jedno omiljeno mesto u Segedinu izdvojila bih Zavetnu crkvu.
Segedin je krajem 19. veka zadesila poplavna godina i tada su mnoge velelepne građevine, stradale, te je prosto sam grad koji je i ranije odisao vanserijskim arhitektonskim stilom, nakon poplave ostao „go -golcat“
Te godine nakon poplava krenulo se u izgradnju novih zdanja i tom prilikom su angažovane vrsne arhitekte što možete i da primetite u samom gradu.
Grandiozna Zavetna crkva je nastala početkom 20. veka. godine su radovi započeti. Katedrala Dom (Zavetna crkva) je osvećena 1930. godine, i čini četvrtu crkvu po veličini u Mađarskoj.
Iako je odlikuje mešavina romanskih, gotskih i vizantijskih elemenata.,nekako mi je sama njena veličina i lepota gradnje toliko zasenila sve druge Katedrale koje sam imala u životu da vidim,
Izvanrednost unutrašnjeg prostora je orgulja sa 9040 svirala, a posebno bih izdvojila prikaz Bogorodice u narodnoj nošnji i segedinskim papučama,
Do Katedrale se veoma lako stiže od glavne ulice-nekih 5 minuta šetnje, i do dan danas mi je ovaj deo oko Doma i Katedrale jedno od najlepših građevinskih poduhvata koje sam imala prilike da vidim.
I na kraju, mi ogladnesmo i pravac u naš John Bull Pub.
Iako je dan bio topao , a mi “zdravo” gladni naručili smo i predjelo koje se sastojalo od nekoliko vrsta sireva, malog tartar bifteka i guščje džigerrice koja je bila sans nova, i ukus života.
Нема коментара:
Постави коментар