Postoji jedan divan običaj kod nas – da goste dočekujemo slatkim i vodom, jednostavno, a tako toplo i iskreno. To je mali znak pažnje koji odmah stvara osećaj dobrodošlice.
Meni je posebno drag još jedan ritual vezan za slatko: jutro. Kada ustanem, pojedem jednu kašičicu slatkog – najčešće od belih trešanja – i tek tada imam osećaj da dan može da počne kako treba. Posle toga, sve ide lakše.
O zimnici danas
Nekada su naše bake posvećivale mnogo vremena pripremi zimnice. Danas, u ubrzanom načinu života, zaposlenim ženama nije lako da isprate taj tempo i očuvaju sve te običaje. Mnoge se žale da oduzima previše vremena – i to je, nažalost, često tačno.
Ipak, verujem da priprema slatkog, pekmeza ili domaćih sirupa ne mora da bude težak i naporan posao. Potrebno je malo vremena, dobar recept i volja.
Meni lično spremanje zimnice nikada nije predstavljalo obavezu ili teret – naprotiv, uvek mi je bilo zadovoljstvo.
Slatko od višanja je jedan od omiljenih ukusa mog doma – blago, aromatično i sa onom prepoznatljivom, laganom kiselošću koju svi volimo.
Sastojci:
4 kg višanja
4 kg šećera
malo vode (po potrebi)
Priprema:
Višnje dobro oprati, ukloniti peteljke i izvaditi koštice (ovaj deo zahteva malo strpljenja 😊). Voće staviti u veću šerpu. Najbolje je da sloj ne bude previše dubok – idealno je da voće ne prekriva celu zapreminu šerpe.
Preko višanja sipati šećer, pokriti čistom krpom i ostaviti preko noći da voće pusti sok, a šećer se delimično otopi.
Sutradan staviti na šporet i početi kuvanje. Po potrebi dodati vrlo malo vode. Kada provri, smanjiti temperaturu i kuvati oko 40 minuta na srednjoj vatri. Tokom kuvanja povremeno protresti šerpu – nije potrebno mešanje.
Penu koja se stvara na površini pažljivo skidati kašikom.
Slatko je gotovo kada dobije gustinu sličnu medu i ostane bistro.
Vruće sipati u sterilisane tegle, zatvoriti i ostaviti da se ohladi.
Čuvanje:
Tegle čuvati na tamnom i hladnom mestu.