среда, 6. август 2014.

Majkin domaći hleb

Nedavno sam bila kod moje prabake, majka je mizovemo, kao što je poznato da se ovde u Vojvodini bake zovu majke i majkice.
Ona živi u jednom Sremačkom selu, koje vam neću imenovati ali ću napisati da je to selo nekada bilo centar zbivanja, vašara i druženja a danas mesto koje polako nestaje, bledi, nema ga.
Mesto gde mladi više ne dolaze a stari polako umiru.
To nije slučaj samo sa ovim Sremačkim selom nego i sa mnogim drugim okolnim Sremačkim selima.
Zašto je tako sad se sigurno pitate...
Pa verovatno i sami znate odgovor.
Mladi odlaze u grad u školu, ostaju tamo da traže zaposlenje a kući se vraćaju samo vikendom ili ni tada..
Seoskekuće se ruše, prodaju za smešne cifre..čak smešno koliko niko ne želi ni da ih kupi..jel da'
E pa u jednom takvom selu živi moja majka, u ulici koja ima deset kuća a skoro na svakoj drugoj kući se nalazi umrlica....njene prijateljice...
Nedeljni odmor jedne bake sela G.
Moja Majka pravi najbolji domaći hleb.

Ali ako je pitam nekad za recept ona ga ne može dati.
u stvari ona želi da ga podeli samnom ali da ja gledam.
nema mere.
samo sastojci i od "oka"
Znači potrebno je samo brašno, so i voda.
Brašna otprilike jedan kilogram
kašikica soli
i oko 800ml vode
plus kvasac naravno.
Postupa kao za svako drugo testo.
razmuti se kvasac sa malo mlake vode i malo šećera.
Doda se prosejanom i posoljenom brašnu. 
ne mesi se prvi put previše.
Samo sjedini jer je testo dosta lepljivo i meko.
Ostavi se u vanglicu da se udvostruči.
Znate stavi se u onu lepu metalnu šarenu vanglicu koja podseća na detinjstvo a prekrije se u čistu starinsku krpu sa domaćim vezom.
nakon nekog vremena testo se udvostručilo.
Izvadite ga lagano iz vanglice, majka to radi lako i brzo sa jednom rukom.
Stavlja testo na drvenu podlogu za mešenje.
Od gore pospe sa malo brašna i lako premesi.
Vrati u vanglicu.
Ne mesi previše.
Ne steže previše...
Kada se tetso nakon izvesnog vremena ponovo udvostručilo, majka ga samo oblikuje i stavlja u pleh , podmazani pleh sa mašču.
To nije onaj uzani pleh koji sada svi imamo..
to je veliki široki pleh u kojem se peče hleb za veliku porodicu.
Tako da ga bude dosta za sve.
Premaže ga sa malo vode pomešane sa brašnom i peče.
Na šporetu za drva, ali ne na jako založenoj vatri.
Možete kaže peći i u rerni na 180C.
Gotov hleb uvija u meku čistu krpu i ostavlja ga jedno vreme da sedi.
Baš ovako:

Da sedi i odmara.
Neko vreme.
Dok mi pričamo raznorazne pričice već davno sve poslušane ali ipak toliko zanimljive da se čuju opet.
Majka uvek kaže da joj je milo što volim da kuvam.
A ja njoj da sam se ulenjila i da ne kuvam često.
Majka ima najdužu kosu koju sam ja ikada videla.
češlja je sa borovim češljićem.
Kaže nema više takvih da se kupe, sad su ti majstori češljari umrli i nema gde da kupi novi češljić dok se ovaj malo pokidao.
Sve je ovde staro, nema ništa novo.

Ljudi su stari, kuće su stare i ne popravljene..
ulice puste...
nema škole niti ambulante..
ali dobro je kaže majka dok ima zdravlja...
i rekla bih malo svetla...da se ne bude u totalnom mraku.

Ova pričica je našla i svoje mesto i u dnevnom izdanju Kurira-29.08.2014. godine.





7 коментара:

  1. Rastužio me ovaj tvoj post... a opet, sve je tako kako pišeš - sela umiru :(
    Hleb je lep ko upisan. Majkin... <3

    ОдговориИзбриши
  2. Predivan post,Tužno je to što sela izumiru,teško je na selu živjeti,treba puno rada i preznajanja od jutra do mraka se nestane............I ja mesim hleb kao tvoja majka,kao i moja baka,majka,sve od oka i nema tu recepta.

    ОдговориИзбриши
  3. Koliko god da je ovaj post tužan zbog sela koja izumiru, toliko i budi nadu jer se stari recepti i mudrosti prenose dalje. Kruh izgleda baš onako kako bi bakin kruh trebao izgledati, čak mu mogu i miris zamisliti

    ОдговориИзбриши
  4. Većina sela je takva: stari ljudi, kuće, navike ..... Neke dobre i divne, kao ovaj kruh, neke baš i ne. I moja je baka pekla divan kruh, a ja ga baš i nisam puštala počivati, kako mi velimo, nakon pečenja. Najslađa mi je bila korica, "štunac" toplog kruha.

    ОдговориИзбриши
  5. Ovaj post me duboko dirnuo, pročitala sam ga nekoliko puta i zamišljam Majku, zamišljam selo, tako životna i iskrena priča. I ugledam kruh, onakav kakav su i naše bake radile, kakav danas rijetko viđam, savršen !!

    ОдговориИзбриши
  6. Bas. sam se rastuzila , ja vise nikoga nemam u selu, nema bake, nema ni mame....samo prazna kuca,ne mirise vise hleb iz nje a tako je lepo mirisao. Neznam koliko sam ih raznih umesila do sada ali nijedan nije kao bakin......

    ОдговориИзбриши
  7. Napravila sam sad ovaj hleb ali ne znam koliko dugo treba da stoji da se pece.
    Bila bih zahvalna za odgovor na moje pitanje.
    Veliki pozzz od moje malenkosti i srecna man svima bila Nova 2020-a godina.

    ОдговориИзбриши