субота, 30. август 2014.

Bećar paprikaš-Magično jelo koje popravlja raspoloženje

Ja hranu vezujem za raspoloženje i emocije.
Kad sam tužna izgubim apetit.
Ne mogu da jedem i spavam.
ne mogu da kuvam.
Možda je to nekom smešno, ali ja sam takva.
Emocije mi udare u glavu .
Onda sednem na svoj poni sa korpicom i krenem brzinom svetlosti kod mame.
Ona zna šta će da mi skuva.
Leto je i njena bašta je puna svakakvog povrća.



Bere paradajz, papriku znate ono povrće koje izgleda baš kako treba nesavršeno, različitog oblika i veličine Neko ima tačkice od kiše ili  leda...poput ruku moje majke poput njenog lica tako običnog tako  nesavršenog i normalnog.
Poput njenih starih ruku.
Koje volim.
Koje kuvanjem nude topli zagrljaj.

Koje vraćaju u život i pružaju utehu.

Kakva suprotnost od onog plastičnog povrća, savršenog oblika na pijacama koje se sija po tezgama obrisano krpom i ubrizgano lošom hemijom 21. veka.

Kakva suprotnost od svih onih ljudi koji vas svojim lošim karakterom čine nesretnim a u stvari izgledaju savršeni.

Mama uvek pita da li sam gladna
čak i kada kažem da nisam....

Ona odmah uzima nešto da mi  spremi.

Polako secka papriku, paradajz..luk...na svojoj staroj drvenoj daščici.

Mirise osećam u vazduhu....
Znam šta kuva.....
Znam šta će ispasti iz mirisa te kombinacije povrća.





Bećar paprikaš



Luk se iseče na tanke šnite, paprika takodje, paradajz takodje na kocke ili kriške.
Količina svega ne postoji u gramima.
Zašto?
jer jednostavno je nema
nema greške u količini
kao što nema količine u ljubavi majke.

U šerpicu stavite kašiku masti.
a potom luk.
Mama kaže da se dodaje povrće kad luk pocakli - obožavam te njene  savršene starinske reči koje objašnjavaju stanje u kuvanju tako perfektno.
Doda se paradajz i paprika.
meša se  isključivo drvenom varjačom dok povrće ne pusti sok.

Sada tu više ne morate non stop da mešate već samo povremeno.
Mama poklopi šerpu šarenim poklopcem, znate onim starinskim na tufnice.

Ostavite da se sve dinsta.
Dinstati znači , kuvati na laganoj vatri.

Posle izvesnog vremena će te videti da će se svo povrće "rastopiti" u jednu celinu.
Posolite, začinite....
i gotovo!!!


Znate kad nešto pravite milion puta i bude uvek ukusno.
Kad paravite sami onako ovlaš opušteno za sebe i druge drage ljude.
Ali  kad jedete osetite da nešto nedostaje
jedan mali dodatak
jedan mali začin
da bude baš slatko.
da bude baš tako ukusno kao sada
kao kada vam priprema mama.
Pitam se da nije to ljubav?



понедељак, 25. август 2014.

ŠljivoČokolada ili Kolač od čokolade i šljiva

Kao što se da primetiti nije me dugo bilo na blogu, tačnije nisam ništa objavljivala a razlog je naravno moje odsustvo i to zbog jednog lepog putovanja.
Ali o tome ću vam pisati nekom drugom prilikom.
Sada ću samo kratko sa vama, dok je još sezona šljiva da podelim jedan super brzi receptić za čokoladni Kolač od šljiva, ja sam ga nazvala još i Šljivočokolada.
Tek da malo gricnete i iskoristite šljive kojih ima i te kako svuda oko nas.



Potrebno je:
125 g maslaca
150g šećera
150ml mleka
150g brašna
20g kakaa
1 prašak za pecivo
2 jajeta
300g šljiva-opranih i očišćenih od koštica
za glazuru:
40g margarina
2 kašike mleka
100g tamne čokolade tj čokolade za kuvanje
Priprema:
U jednoj šerpici otopiti maslac, dodati mleko i šećer.
Potom brašno, i kakao, i na kraju dva umućena jajeta.
Zatim šljive, ja sam ih prepolovila još i na pola.
Promešati sve lepo varjačom.
Pleh obložiti pek papirom i izliti kolač.
Peći na 200C oko 30 minuta.
Gotov Kolač preliti glazurom koju ste napravili na sledeći način.
Otopiti u šerpi margarin dodati mleko i čokoladu.
Kad se čokolada otopi preliti ovom glazurom kolač.
ENJOY!!!

среда, 6. август 2014.

Majkin domaći hleb

Nedavno sam bila kod moje prabake, majka je mizovemo, kao što je poznato da se ovde u Vojvodini bake zovu majke i majkice.
Ona živi u jednom Sremačkom selu, koje vam neću imenovati ali ću napisati da je to selo nekada bilo centar zbivanja, vašara i druženja a danas mesto koje polako nestaje, bledi, nema ga.
Mesto gde mladi više ne dolaze a stari polako umiru.
To nije slučaj samo sa ovim Sremačkim selom nego i sa mnogim drugim okolnim Sremačkim selima.
Zašto je tako sad se sigurno pitate...
Pa verovatno i sami znate odgovor.
Mladi odlaze u grad u školu, ostaju tamo da traže zaposlenje a kući se vraćaju samo vikendom ili ni tada..
Seoskekuće se ruše, prodaju za smešne cifre..čak smešno koliko niko ne želi ni da ih kupi..jel da'
E pa u jednom takvom selu živi moja majka, u ulici koja ima deset kuća a skoro na svakoj drugoj kući se nalazi umrlica....njene prijateljice...
Nedeljni odmor jedne bake sela G.
Moja Majka pravi najbolji domaći hleb.

Ali ako je pitam nekad za recept ona ga ne može dati.
u stvari ona želi da ga podeli samnom ali da ja gledam.
nema mere.
samo sastojci i od "oka"
Znači potrebno je samo brašno, so i voda.
Brašna otprilike jedan kilogram
kašikica soli
i oko 800ml vode
plus kvasac naravno.
Postupa kao za svako drugo testo.
razmuti se kvasac sa malo mlake vode i malo šećera.
Doda se prosejanom i posoljenom brašnu. 
ne mesi se prvi put previše.
Samo sjedini jer je testo dosta lepljivo i meko.
Ostavi se u vanglicu da se udvostruči.
Znate stavi se u onu lepu metalnu šarenu vanglicu koja podseća na detinjstvo a prekrije se u čistu starinsku krpu sa domaćim vezom.
nakon nekog vremena testo se udvostručilo.
Izvadite ga lagano iz vanglice, majka to radi lako i brzo sa jednom rukom.
Stavlja testo na drvenu podlogu za mešenje.
Od gore pospe sa malo brašna i lako premesi.
Vrati u vanglicu.
Ne mesi previše.
Ne steže previše...
Kada se tetso nakon izvesnog vremena ponovo udvostručilo, majka ga samo oblikuje i stavlja u pleh , podmazani pleh sa mašču.
To nije onaj uzani pleh koji sada svi imamo..
to je veliki široki pleh u kojem se peče hleb za veliku porodicu.
Tako da ga bude dosta za sve.
Premaže ga sa malo vode pomešane sa brašnom i peče.
Na šporetu za drva, ali ne na jako založenoj vatri.
Možete kaže peći i u rerni na 180C.
Gotov hleb uvija u meku čistu krpu i ostavlja ga jedno vreme da sedi.
Baš ovako:

Da sedi i odmara.
Neko vreme.
Dok mi pričamo raznorazne pričice već davno sve poslušane ali ipak toliko zanimljive da se čuju opet.
Majka uvek kaže da joj je milo što volim da kuvam.
A ja njoj da sam se ulenjila i da ne kuvam često.
Majka ima najdužu kosu koju sam ja ikada videla.
češlja je sa borovim češljićem.
Kaže nema više takvih da se kupe, sad su ti majstori češljari umrli i nema gde da kupi novi češljić dok se ovaj malo pokidao.
Sve je ovde staro, nema ništa novo.

Ljudi su stari, kuće su stare i ne popravljene..
ulice puste...
nema škole niti ambulante..
ali dobro je kaže majka dok ima zdravlja...
i rekla bih malo svetla...da se ne bude u totalnom mraku.

Ova pričica je našla i svoje mesto i u dnevnom izdanju Kurira-29.08.2014. godine.





понедељак, 4. август 2014.

Super Brzi Mafini

Kad poželite brze, jeftine i soče mafine napravite baš ove...
Potrebno je:
2 jajeta
250g šećera
250g brašna
250ml mleka
100g putera
60g kakaa
Priprema:
Priprema je veoma laka.
Kao i uvek kada pravim mafine koristim kulinarsku žicu a ne mikser.
Prvo jaja umutim, pa dodam šećer, brašno, i mleko, te potom otopljeni margarin i kakao.
Pleh za mafine obložim korpicama papirnim.
Sipam smesu do 2/3 korpice i pečem na 180C oko 20-30 minuta!